Kada govorimo o knjiženju razvoja mobilne aplikacije u knjigovodstvu, postupak ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući način financiranja projekta, trajanje razvoja, korištene resurse i faze razvoja same aplikacije. Ova tema uglavnom se odnosi na računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine i obračun troškova razvoja.
U nastavku ćemo obraditi sve ključne aspekte koji su relevantni za knjiženje razvoja mobilne aplikacije.
Razvoj mobilne aplikacije kao nematerijalna imovina
Prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI), razvoj mobilne aplikacije može se smatrati nematerijalnom imovinom. MSFI 38 ("Nematerijalna imovina") definira nematerijalnu imovinu kao identificiranu imovinu bez fizičke supstance koja može donijeti ekonomske koristi poduzeću u budućnosti. Mobilna aplikacija, s obzirom da nije fizički opipljiva, spada u ovu kategoriju.
Da bi troškovi razvoja aplikacije bili priznati kao nematerijalna imovina, moraju biti ispunjeni sljedeći kriteriji:
Aplikacija je tehnički izvediva i poduzeće je u stanju završiti je i koristiti ili prodati.
Postoji namjera da se aplikacija koristi ili proda.
Poduzeće je u mogućnosti koristiti ili prodati aplikaciju.
Postoji dokaz o budućim ekonomskim koristima od upotrebe aplikacije.
Postoje dovoljna sredstva za završetak razvoja.
Troškovi razvoja aplikacije mogu se pouzdano mjeriti.
Faze razvoja aplikacije i način knjiženja
Proces razvoja mobilne aplikacije može se podijeliti na dvije glavne faze, a svaka faza ima različit tretman u knjigovodstvu:
a) Faza istraživanja (pripremna faza)
Troškovi istraživanja podrazumijevaju sve troškove nastale prije nego što se donese odluka o razvoju aplikacije, kao što su:
Analiza tržišta,
Istraživanje tehničke izvedivosti,
Planiranje i analize.
Ovi troškovi prema MSFI 38 ne mogu se kapitalizirati, već se knjiže kao trošak u tekućem razdoblju (rashodi). Dakle, svaki trošak nastao u ovoj fazi knjiži se na račun:
D: Troškovi istraživanja (račun troškova)
P: Dobavljači ili Gotovina
b) Faza razvoja
Kada projekt prijeđe u fazu razvoja, troškovi koji nastaju mogu biti kapitalizirani (aktivirani kao nematerijalna imovina), pod uvjetom da su ispunjeni gore navedeni kriteriji za priznavanje nematerijalne imovine.
U ovu fazu spadaju:
Dizajn korisničkog sučelja,
Razvoj koda i programiranje,
Testiranje i ispravljanje pogrešaka,
Implementacija u stvarnim uvjetima rada.
Ovi troškovi knjiže se na račun nematerijalne imovine, odnosno:
D: Nematerijalna imovina - Razvoj aplikacije
P: Dobavljači ili Gotovina (ovisno o načinu plaćanja troškova)
c) Operativna faza (nakon lansiranja aplikacije)
Nakon što je aplikacija završena i puštena u rad, počinje amortizacija nematerijalne imovine. Troškovi razvoja aplikacije raspoređuju se na određeno vremensko razdoblje, najčešće u skladu s korisnim vijekom trajanja aplikacije (npr. 3 do 5 godina, ovisno o prirodi softvera). Amortizacija se knjiži na sljedeći način:
D: Amortizacija nematerijalne imovine
P: Akumulirana amortizacija (ispravak vrijednosti nematerijalne imovine)
Dodatni troškovi i održavanje
Nakon što je aplikacija u funkciji, mogu se javljati troškovi njezina održavanja, nadogradnje ili ispravljanja manjih pogrešaka. Ovi troškovi obično ne mogu biti kapitalizirani kao nematerijalna imovina, već se knjiže kao trošak tekućeg razdoblja:
D: Troškovi održavanja softvera
P: Dobavljači ili Gotovina
Međutim, ako se aplikacija značajno unaprijedi (npr. dodaju se nove funkcionalnosti koje značajno povećavaju buduće ekonomske koristi), ti troškovi mogu se kapitalizirati pod istim uvjetima kao i originalni troškovi razvoja.
Troškovi direktnog i indirektnog rada
Ako vaši zaposlenici rade na razvoju aplikacije, troškovi njihovih plaća (direktno povezani s razvojem aplikacije) također se kapitaliziraju kao dio nematerijalne imovine. Knjiženje ovih troškova izgleda ovako:
D: Nematerijalna imovina - Razvoj aplikacije
P: Obračunate plaće (ili neki sličan račun)
Indirektni troškovi, kao što su troškovi administracije, menadžmenta ili troškovi korištenja opreme koja nije direktno povezana s razvojem aplikacije, ne kapitaliziraju se i knjiže se kao rashod razdoblja.
Prestanak priznavanja nematerijalne imovine
Prestanak priznavanja nematerijalne imovine može nastati u nekoliko slučajeva, kao što su:
Prodaja aplikacije,
Prestanak upotrebe ili devalvacija aplikacije,
Korištenje aplikacije više ne donosi ekonomske koristi.
U ovom slučaju, knjiži se prestanak priznavanja imovine i eventualni gubitak ili dobit na prodaji:
D: Akumulirana amortizacija
D: Troškovi (ako postoji gubitak) ili Dobici (ako postoji dobit) od prodaje imovine
P: Nematerijalna imovina - Razvoj aplikacije
Kada razvijate mobilnu aplikaciju, pravilno knjiženje zahtijeva detaljno praćenje faza razvoja i pažljivo razlikovanje troškova koje možete kapitalizirati od onih koje morate odmah rashodovati. Tijekom istraživačke faze, svi troškovi knjiže se kao rashod, dok se u fazi razvoja mogu kapitalizirati pod uvjetom da aplikacija zadovoljava kriterije za nematerijalnu imovinu.
Nakon što aplikacija bude u funkciji, amortizacija se obračunava na razdoblje njezina korisnog vijeka, a tekući troškovi održavanja tretiraju se kao rashodi.
Neka vaša aplikacija bude intuitivna, korisna i pristupačna, a korisnici će to zasigurno znati cijeniti.
Nordia Digital
Razvoj mobilnih i web aplikacija
Dugoročna tehnička podrška
nordia.hr
nordia-digital.com
info@nordia.hr
+385993755005